Naopaka Bajka :)

Vrijeme je radilo za nas. Nadovezivala sam ga. Zašivala. No, nije više moglo trpiti njegovo zanemarivanje, kašnjenje sa isplatama. Dalo je otkaz... Dodrodošli! Uživaje! :)

01.10.2012.

Ponovno javljanje!

Retko dolazim, a pišem još ređe i slike su bleđe i bleđe... Pa lepe potiskuju ružne. Tako bi to kazao Balašević... Ja ću ipak dolaziti i pisati češće!

Jedan dan dođoh kući, moja Šejla. Mati je sjedila na sećiji uz prozor. Nešto je gledam… Ostarjela posve. Na licu joj bore. Kao da su suze pravile nacrte za njih. Bore… Kao korita za rijeke. Draga moja mati… Udala se mlada. Ostarjela mlada. Uvenula kao ruža. Draga Šejla, otac je maltretirao čitav život. Srce mi se slama. Udarao je. Ona sve trpjela. Nije htjela da ode. Nije dala da ja patim. K'o mati… A on? Gospodin doktor! Išao se školovati. Ona se morala brinuti o rahmetli Nani i djedu. Čuo sam njene jecaje. Da samo znaš kako su bili bolni. Gorčina, tuga, strah se povezivali. Stvarali mrežu. Lovili je u nju. Nije se znala izvući, pobjeći. Nana imala karcinom. Primala kemoterapije. Trpjela nezamislivu bol. Mati je njegovala. Pričala s njom. Bdila nad njenim snovima.

16.08.2012.

Drukčiji tip :)

Draga Peggy,

Prije dok sam bila mnogo mlađa, sve hrpe straha, razočarenja, uspjeha, poraza, pohvala, smijeha, tuge stavljala sam u jedna kofer, te ga znala nositi danima, bez prestanka, bez predaha.
Strah je posatao moj odani saveznik one godine kada sam promijenila školi, okruženje. Hvatao me u svoju kočiju. Vozio bez kočenja. Pokušavala sam sakupiti sitnice koje će moj mozaik tuge i straha preobraziti u mozaik hrabrosti i smijeha. Nije mi baš išlo... Tih dana sam naučila da je život jedna sinusoida i da će biti dana kad će samo opadati i opadati. Teško sam se nosila s tim. Oh, Bože, nisam htjela odrasti. Bojala sam se. Kako ću se snaći sama u ovoj zalagaonici laži, ludila, nepravde? Pa zgazit će me... Umjela sam pomisliti. Sve te dane sam zvala subotom. Jer su me podsjećali na subotnji večernji košmar u našoj čaršiji kojeg i nisam baš voljela. ''Nisam ja igrač za subotnje gužve, al' nekad shvatam te pokretne spužve. Neko pijan lakše život odrobija.''
Znala sam da imam pored sebe ljude kojima ponešto značim i koji meni ponešto znače, ali... Strah je bio jači.
Jutra su bila puna košmara. Čas me posipao hladan, čas vreo tuš. Uvijek pred spavanje, molila sam Boga da se ne probudim. No, uvijek sam se budila, eto.
Onda je došao period proljeća. Samo sam ružno sanjala, više nije bilo košmara. Imala sam osjećaj da sam počela rjeđe nositi onaj kofer s početka priče. Bilo mi je nekako lakše.
Polako sam odrastala. Vidjela da život svakog dana izvuče novog keca iz rukava. Nema veze, na neke obraćam pažnju, neke zanemarim. Poludjela bih kad bih se za sve brinula.
Počela sam fino raspoređivati kofer. Nit previše suknjica, a ni farmerki. Umjerenost je moja boja.
Sve je došlo na svoje. Ne, još nisam odrasla. Niti ću. Maštam svakog dana. Igram se svakog dana. Sretna sam.


Tvoja Ja!

10.08.2012.

Hrpa maštanja...

-Ma hajde, bona, pusti budale.
Uvijek mi je govorila dok su granate i drugi eksplozivi šarali nebo.
Pustila sam ja budale. Al' budale nikad nisu pustile nas.
Danas ih gledamo na drugim mjestima i u drugim bojama
.

Osjetim miris trešanja. Ljudi mi govore da sam ispalila, da trešnje ne mirišu. Šta vi znate... Meni mirišu i to je tako !
Sve je isto. Gledam ovo moje djetešce kako mirno spava. Smješka se u snu. No, mila, tebe nema. Tebe koja je uvijek bila tu... Deset godina je prošlo. Odnijeli ih vozovi daleko, daleko... No, niko ne šalje vozove po ovu bol. Strašnu bol.

 

 

Sjedila je u nekom bistrou, čekajući autobus za Pulu.
Bilo je baš ugodno. Toplota se sakrila. O, ne... Ne zavaravajte se, tad još nisu bili popularni uređaji za hlađenje. Ma kakvi...
-Jesi li ti jedna od ''nas'' ?
Imala je osjećaj da su te riječi bile upućene njoj.
I bila je u pravu.
Jedna od ''njih''...koješta? Pomislila je.
-Ne razumijem vaše pitanje, zaista.
Kretenski su se nasmijali. Obazrivo ih je pogleda

la i ukrivila glavicu malo u desno.
-Pa pobogu, krstiš li se? Kom' se ti moliš?
Šutila je. Kako glupo pitanje, umjela je pomisliti.
-Hej moji vi... ''Ljubav je moja religija.''
Čudno su je pogledali. I nastavili piti.





I eto, otišao je vozom u Beograd. U kofer je strpao jedno veliko obećenje. A ja u moje džepove hrpe maštanja, snova, nadanja... I jedan mali privješčić za ključeve. Oh, pardon, njegov mali privješčić za ključeve.



Noviji postovi | Stariji postovi

Naopaka Bajka :)
<< 06/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
Ostavit cu sve, ali nju ne mogu, ne.
Miholjsko ljeto.
Tišina
FEHIM MUJIĆ: ESEJI 1
FEHIM MUJIĆ: ESEJI 2
Tvoj neko .
# BALAŠEVIĆ - SIMPLY THE BEST #
pusti neka vrijeme bude lijek za moje ludilo...
...jednostavno..
više...

BROJAČ POSJETA
8265

Powered by Blogger.ba