Otkud baš ja?

Puštala sam komadiće svjetlosti da uđu u moj dnevni boravak. Nebo je bilo puno. Boje breskve, recimo. Vjetrić se igrao sa zavjesom. Pušila sam. Mnogo! 

 Prostor se ispuni smijehom. Irina je došla s predavanja. Bila je tako vesela. Uvijek me znala oraspoložiti. 

-Hej mila, danas mi je bilo suuuper! Nisam se mogla nagledati onog slatkog asistenta, znaš već…? Moj tip, kad ti kažem…

Jao, svi su uvijek njeni tipovi. Baš mi je bila slatka. Zavalila se u fotelju. Podigla noge na sto i zapalila. Pobjegla je u svijet Mašte… Opet. Maštala je o ”njenom tipu”. Uživala sam gledajući je onako sretnu, zanesenu.

”Moj tip” je otišao iz ovog mjesta. Još prije par mjeseci. Nastavio je studij u Americi. Bili smo primorani da ugušimo našu romansu. Rekao je da se nikada neće vratiti. Htjela bih zaboraviti taj dan. Od tad mrzim nedjelje i kišu. Zamolila sam ga da ne ostanemo u kontaktu. Mislila sam da će mi tako biti lakše. Čuli smo se samo kad je stigao. I nikad više! Odmah mi mozak pronađe Edgarovog ”Gavrana”. Gubi se! Depresivno je i bez tebe. 

-Malena, mogle smo večeras do kina. Ide i moje društvo s fakulteta. Zabavit ćemo se.

Iz mozaika sjećanja, ukra me Irinin piskutavi glas.

-Pa može. Godilo bi mi.

Navukoh farmerice i košulju. Kosu pokupih u rep. Na usne nanesoh labelo. Stopala sam uglavila u starke i počeh cupkati. Irina se sređivala. Isprobavala milon kombinacija.

-Daj, ne idemo na modnu pistu. Film samo što nije počeo.

-Dolazim. Sad ću biti najružnija zbog tebe.

Izvukla sam ju iz stana. Upoznala sam se s njenim društvom. Irina je bila starija godinu dana od mene. Studirala je elektrotehniku. Provlačila se. Mene je stalno ubjeđivala kako ekonomija nije za mene. Govorila mi je da studiram književnost.

-Ako želim da me roditelji hrane čitav život, studirat ću to. Kako misliš da nađem posao?

Stalno sam joj govorila.

Nikad nije slušala. Uvijek je bila zanesena, nerealna.

 

 

                                                                    ***

 

Sjeli smo u zadnji red. Nisi vodili računa o mojoj ”zavidnoj” visini. Ništa nisam vidjela od kojekakvih glava ispred. Veći dio filma nisam pratila. Misli su me gušile. Bile su moj kavez. Nisam imala ključ od njegovih vrata. Dovraga! Pobjeći ću ja od njih već…

 

 

 

nastavak slijedi… 🙂

Komentariši