Za Nju… :)

    Do sada, eto, pisuckala sam priče za svakog. Stavljala sve ljude ispred Nje. Ponekad, zaboravimo na one stvari koje su najvrijednije. Tako ih ponekad i izgubimo. Potom žalimo… Prokleto bilo! Nisam napravila mnogo stvari zbog kojih sam žalila, ali napravila sam ih par, žao mi je zbog tog. Stalno me prate. Podsjećaju. Umaraju… Bože,…

Nastavi čitanje →

Napiši mi nešto neodređeno… Eto ti nešto neodređeno, ludo jedna

Znaš, voljeli smo se. Studentski život, divota! Nismo imali love, ali bili smo sretni. Živjeli smo zajedno u malom stančiću od par kvadrata. Nije u njemu bilo luksuznih stvari… Ma kakvi! Ali bilo je mnogo sreće, mira, ljubavi, sigurnosti. Nije li to najvažnije? Znam, znam… Neki će pomisliti kako sam neozbiljna, nerealna… Ali ne zanima…

Nastavi čitanje →

Čudo moje

 Draga moja,   Nisam ti pisala dugo. Žao mi je. Dogodilo se toliko toga ružnog, lijepog. Mnogo se bora urezalo u ove moje obraze. Pa dobro… Da nema bora, po čemu bih znala šta sam proživjela? Bore su potpis svakog osmijeha, tuge. Pišem ti ovo pismo iz Novog Sada. Kiša lije već dva dana. Neka….

Nastavi čitanje →

”Jedan od onih života…”

Mila moja… Voliš nekog, pa prestaneš… to je bar normalno. Razočaraš se. Izgubiš volju. Shvatiš da si sekundama, minutama, godinama gledo pogrešne oči, ljubio pogrešne usne, dodirivao pogrešne ruke. Šta je ispravno, zaboga?! Da, ”ispravno” se može pronaći. O, itekako. Znam to. Onda shvatiš da ti je to ”ispravno” danima, satima stajalo ispred nosa. Zašto…

Nastavi čitanje →